Tačno k’o smrt! Kreneš iz Bosne i Hercegovine u potrazi za boljim životom i skrasiš se negdje na zapadu. Prije polaska istreseš svu ljutinu na BiH zbog svog odlaska tek toliko da bi ti bilo lakše da odeš.
Nevjerovatne vijesti! Ekipa doktora iz Bosne razvila formulu koja odlično pomaže pri ublažavanju hemoroidalnih tegoba!
Piše: Damir Spahić
Tamo na zapadu skrasiš se u nekom stanu od 40-50m2, pronađeš posao 50 km daleko, ustaješ u 05h vraćaš se nazad u 17h. Plata fina ali se ne može puno trošiti jer tu si da zaradiš i da uštediš. Nema kafana, društva, pečenja i dolazaka kući poslije 23h.
U krevet se ide najkasnije u 21h. Godine lete, a ti to ne primjetiš jer ti stanje na bankovnom računu kaže da si na pravom putu. Vidiš kako drugi grade u onoj Bosni na koju si bio ljut pa i ti za njima. Na zapadu radiš u Bosni gradiš, a kad gradiš onda je para uvijek malo pa se mora s vremena na vrijeme i vikendom raditi. Plate pošteno, govora nema.
Jedva čekaš 25 dana godišnjeg da odeš do domovine da završiš još nešto oko kuće i dogovoriš s majstorima nove poslove. Godišnji prođe, moraš nazad u 50m2 ali nije problem, naviklo se.
Godine lete, kuća u Bosni sve veća i ljepša, a tebe sve manje u istoj…
Ove godine nećeš nigdje ići trošak je veliki a konto se taman ispraznio. Djeca više u Bosnu i ne idu jer slabo koga tamo poznaju, a i šta će u Bosni kad su baba i deda umrli. I dalje vrijedno radiš jer treba šta imati kad se ode u penziju, a i ta penzija vrlo brzo stigne, brže nego sto si ikad mislio.
Eto te kao penzionera nazad u Bosnu u svoju vilu da konačno počneš živjeti tim boljim i ljepšim životom, ali te malo strah jer osjetiš da nešto oko srca preskače. Ostalo je još nekoliko zdravstveno neizvjesnih godina, a na tebi starom teret održavanja 400m2 prelijepe vile. Misliš onako da se utješiš:
“Kad nisam ja uživao, uživa će barem djeca”. A djeca, već odrasli poslovni ljudi bez neke jake povezanosti sa Bosnom, nemaju kud nego vilu staviti u oglase kada posahranjuju roditelje..
.Tu se i završava priča o potrazi za boljim životom tamo negdje na hladnom zapadu, negdje u nekim Helsinkijima, Kopenhagenima, Briselima, Berlinima, Lucernima, Ofenbahima… Ostaće vila kao uspomena na jednog tatu i mamu, a u vili novi vlasnik, onaj koji nije mrdnuo iz Bosne.
